Koristimo kolačiće zbog pružanja boljeg korisničkog iskustva I funkcionalnosti. Nastavkom pregleda naše web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Saznajte više.

Pravila o kolačićima

Ova web stranica koristi kolačiće za bolji doživljaj, značajke društvenih medija i analizu prometa. Dajete pristanak na naše kolačiće ako nastavite koristiti ovu web stranicu. Saznajte više o pravilima o kolačićima ovdje
Potvrdi

Posjetili smo Exit festival i tamo poklonili telefon!

Huawei AdminHuawei Admin
Blog

Nakon spuštanja po Zipline-u s Planice i nakon dva skoka padobranom iz aviona, moram priznati kako nam je ideja o posjetu festivala Exit u Novom Sadu došla kao pravi melem. Na kraju krajeva, snimit ćemo jedan dobar video, a nakon toga ćemo se dobro zabavljati. Barem je takav bio početni plan...

Prije posjeta Novom Sadu skoknuli smo do Beograda gdje smo posjetili lokalni ured tvrtke Huawei u kojem smo se napokon uživo susreli s ekipom s kojom inače razmjenjujemo samo elektroničke poruke. U Beogradu nam je sinula ideja kako ćemo na festivalu pokloniti pametni telefon Huawei Y6 2018 i jedan Huawei bluetooth zvučnik. Kako zadaća ne bi ispala previše lagana, odlučili smo se za jedan izazov. Za bluetooth zvučnik ćemo potražiti djevojke koje će na moju bradu pokušati pričvrstiti ukrasni prsten koji nosim i inače. Pokazalo se kako zadatak baš i nije bio zahtjevan jer je pobjednica uspjela učvrstiti taj prsten na moju bradu u svega 16 sekundi.

Nakon toga smo odlučili kako ćemo za osvajanje telefona potražiti nadarene osobe koje će biti spremne pokazati svoj talent ispred kamere. Ako je prvi izazov bio previše jednostavan, za drugi se pokazalo kako je očito bio previše zahtjevan. Što je kumovalo tome, nisam posve siguran. Možda ljudi u to vrijeme još uvijek nisu bili previše opušteni. Možda je problem bio u kameri koju je u ruci držao Pero. Možda posjetitelji nisu dovoljno vjerovali u svoj talent.

Moram priznati kako mi je bilo poprilično neugodno pristupati ljudima i pokušati ih nagovoriti na sudjelovanje u izazovu. Vjerovali ili ne, bilo mi je neugodnije i od prijašnjeg skoka padobranom iz aviona. Nakon nekog vremena oslobodio sam se i tog straha, te sam čak uspio izraditi i poseban natpis s kojim sam pokušao loviti poglede i pažnju prolaznika. Nakon nekog vremena, konačno smo pronašli kandidata:

»Imaš li možda neki talent?«

»Imam.«

»Super! Konačno! Kakav?«

»Beatboxing.«

»Odlično. Možeš li nam svoj talent pokazati i ispred kamere? Ako mi se svidi možeš osvojiti ovaj telefon«, pokušao sam mu objasniti na lošem srpskom jeziku, mašući čovjeku ispred nosa kutijom u kojoj je bio telefon Huawei Y6 2018.

Kao da sam pritisnuo nekakav prekidač, natjecatelj je kompletno ušao u svoj element i počeo ispuštati super beat-ove. S obzirom na to kako prije nismo naišli na osobu koja bi nam pokazala bilo što, upravo smo stajali pored tipa koji je nadmašio sva naša očekivanja.

»Ajme, ne znam što napraviti. Jako je teško naći nekog tko će nastupati ispred kamere, no ti si ovo odradio i više nego odlično«, pokušao sam mu objasniti na lošem srpskom jeziku. »Svakako nam za video treba više ljudi. Hoćeš li pričekati barem 20 minuta? Vraćamo se ako ne nađemo nikog tko je bolji od tebe.«

Krenuli smo dalje. Naišli smo na dečka iz Srbije koji je tvrdio kako je njegov talent žongliranje nogometnom loptom.

»A gdje ti je lopta?«

»Nemam je.«

Hmmm … tražimo dalje. Puno pogleda, znatiželjnih pitanja, no vrlo malo hrabrosti. Dvadeset minuta kasnije postalo nam je jasno kako smo možda ipak došli malo prerano, no nije išlo drugačije – za snimanje nam je potrebno svjetlo. Kad padne mrak bit će već prekasno. Tako je Huawei Y6 2018 otišao u ruke beatboxer-u - i to posve zasluženo!

A sada zabava! Ili pak ne. Planiranje, snimanje, skakanje uokolo i sve što je povezano s video produkcijom nas je pošteno umorilo. Dobro što smo već prošlu večer na festivalu prikupili nekoliko dobrih snimaka kojima ćemo moći dočarati festivalsku atmosferu. Tako smo Pero i ja, baš poput nekakva dva penzionera, napravili još jedan krug po festivalu, te smo se odlučili zaustaviti kod pozornice Explosive, gdje sam se nekoliko puta bacio u Mosh Pit (uvijek ostane barem malo energije za Mosh Pit). U ranim jutarnjim satima krenuli smo umorni, no sretni i zadovoljni, prema hotelu.

Na putu prema doma, držali smo palčeve hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, što očito - i nažalost - nije bilo dovoljno. Šteta. :( Napokon smo stigli u Ljubljanu. Istina, jako umorni, no umorni na onaj dobar, gotovo slatki, način. Krenuli smo na počinak … Sljedeće jutro nas je čekao novi radni dan… Novi ponedjeljak ….

0
Prijavite se ili registrirajte kako bi komentirali.